šegrt Hlapić.blog
24.03.2008., ponedjeljak
Posveta Biškanu!
|
Biškan je Deba, a Deba je moj muž! Već 9 mjeseci! A zajedno smo (bez i jednog prekida) gotovo 8 godina! I sjajan je! Ono što me trenutno inspirira (a htjela sam pisati o sasvim drugim stvarima) za ovaj post je ono što se događa iza mene. Naime (ovo je onaj glupi novinarski naime  ) Deba svira gitaru, a ja ležim s laptopom u krilu i čačkam po Netu, čitam blogove... Svirao je Bowiea, Waitsa, Dylana..., a onda se uhvatio komercijale poput Plavog orkestra, Crvene jabuke, Prljavaca... koje inače nikada ne svira. No, kako ja uglavnom ne znam tekstove pjesama onih prvih, a ovih drugih znam samo zato jer su postojali (i još uvijek postoje  ) na našim prostorima, krenula sam pjevati s njim. Sjajno je to što možemo na ovakav način podijeliti ovo rano proljetno večer, svatko u svom filmu, a opet zajedno. Naravno, zahvalni smo i tehnologiji jer svako na svom kompu izvlačimo tekstove pjesama koje su obilježile naše djetinjstvo (Suada, Sava tiho teče...).Uglavnom, obožavam svog muža. Naravno, uvijek su prisutne i neke glupe razmirice, ali kako bi život bio zanimljiviji. Jesen u meni tuguje....  shvatili smo da je previsoka za nas  Razmirice kreću onda kada nam se nikako, ali baš nikako ne poklapaju interesna polja (on svira, a ja pokušavam čitati). Na sreću, oboje smo osebenjaci, ali smo i dovoljno samosvjesni pa uvažavamo nedostatke i negativnosti drugoga, odnosno, na njih gledamo kao na vlastite mane. E ljudi, pretjerujete li vi u hrani i cugi? Ja da! Ovih dana posebno što je super glupo jer nisam jela ništa kvalitetnije nego inače samo imam izgovor da zbog blagdana jedem gomilu toga. Užas! A sve mi je fino. I mogla bih svaki dan tako. Na nesreću, kada bih jela onoliko koliko bih htjela (nije da gladujem) bila bih kao bure. Ove sam ... ... u pozadini... Ne znam kako da pobegnem od sna, I ne znam dal' te iko voli kao ja, Al' ne bi ova noć tako bolela, Da me nisi volela...) ... sam se zime pomalo i udebljala i što je najgore, znam da mi nije teško skinuti kilograme pa se svako malo prepuštam užicima. Užas. Osim toga, i cuga je cijelo vrijeme prisutna. Svaki dan nešto za opuštanje oko 13 sati (tada zaključim najstresniji dio dana na poslu i spremam se za drugi, malo manje stresan dio), onda aperitiv kod kuće prije klope pa pivkan ili vino poslije klope. Što je najgore, kužim da to rade i svi ljudi oko mene i zbog toga mi je priličan bed. Mislim, ružno je što smo došli do toga da se ne zanmo drugačije opustiti. O Bože, pa ja sam svima vama zaboravila čestitati Uskrs (al' neka sam pričala o klopi, užas)! Pa SRETAN VAM I BLAGOSLOVLJEN USKRS, DOBRI LJUDI!!! Nadam se da ste ga lijepo i u miru proveli. Ja sam bila kod tete u Mikanovcima i bilo je uobičajeno. Teta je, na žalost, bila bolesna pa je malo gnjavila što me je više iscrpilo nego napunilo baterije, ali dobro. Biškan i ja smo bili na Veliku subotu na misi Vazmenog bdijenja i bilo je lijepo. Istina, cijelo vrijeme smo umirali s klincima koji su se stalno glupirali. Baš su smiješna ta djeca. Opet sam srela kolegicu iz osnovne koja je svake godine sve ljepša i zgodnija, a ima dvije kćerkice i sina. Mislim da je najstarija 5 ili 6 godina. Kada gledam tu njezinu predivnu dječicu, žalim što i sama već nemam koje. Zato sam odlučila idućih nekoliko mjeseci poraditi na pripremama (srediti zube, kralježnicu, težinu) i dovesti se u red, odnosno pripremiti zemlju za sjeme ha ha ha (moram još dodati). Naravno da nisam mislila na doslovno sjeme, odnosno doslovno na sjeme, ali dobro. Kada se odlučimo na taj veliki korak, želim učiniti sve što je u mojoj moći da to dijete (ili djeca, ako budu blizanci  ) bude začeto u zdravoj okolini. Mislim, kada sam već toliko čekala, za njega ili nju mogu još toliko napraviti. U što se ovaj post pretvorio. A i Biškan je poludio, počeo je svirati i pjevati Sweet Child of Time od Deep Purplea, ali mu je previsoko i puca mu grlo. Eto, uživajte u ovom postuskrsnom tjednu! Volim vas, grlim i ljubim!!! |
